Prvi modul ovoga projekta pod nazivom „Know disaster, no disaster“ za temu ima potrese, pa smo odlučili na licu mjesta prikupiti više informacija o toj temi te čuti razmišljanja djece koja su direktno pogođena tom katastrofom.

Učenici uključeni u projekt osmislili su torbe s motivima i pjesmom posvećenom Petrinji te novac prikupljen prodajom tih torbi odlučili donirati školi koju je pohađala i najmlađa žrtva potresa koji je 28. 12. 2020. u 12 sati i 19 minuta pogodio grad Petrinju i njegove stanovnike.

Dugo očekivani susret napokon je ostvaren 12. svibnja kad su naši učenici „iz prve ruke“ čuli iskustva svojih vršnjaka koje je zadesio potres.

Srdačan doček u Petrinji priredili su nam sedmaši OŠ „Mato Lovrak“ zajedno s ravnateljicom i ostalim učiteljima svoje škole. Uz druženje učenika, kao i njihovih učitelja, obavljeni su i snimljeni kratki razgovori s nekoliko učenika (za potrebe projekta), a nakon toga svi smo se zajedno počastili pizzama, grickalicama i bombonima koje su pripremili domaćini. Nakon malog osvježenja krenuli smo u obilazak grada (ili, bolje rečeno, ono što je od njega ostalo). Naime u gradu se intenzivno ruše sve građevine koje se ne mogu obnoviti ili nisu sigurne za život, pa je centar grada obavijen dimom i sve djeluje nekako nestvarno. Uvjerili smo se da niti jedna fotografija ili snimka s TV-a ne može prenijeti tugu i prazninu koju je ostavio potres u Petrinji.

No, iako se u medijima pisalo da je Petrinja "grad duhova", mi smo dobili dojam da nije tako. U suprotno su nas uvjerili naši dragi i simpatični domaćini koji su unatoč svakodnevnoj trešnji ostali vedri i optimistični, prihvatili novi način života te ne misle otići iz Petrinje. Ovim putem srdačno im zahvaljujemo na krasnom druženju i gostoprimstvu te se nadamo da će i oni uskoro posjetiti nas u Žakanju. Fotografije iz Petrinje pogledajte u foto-galeriji.