Osnovna škola Žakanje

Ovoga puta nam putovanje nije bilo toliko naporno jer smo iz Zagreba poletjeli u podne s jednim presjedanjem u Varšavi. U glavni grad Litve smo sletjeli oko 19 sati (po njihovom vremenu).

Vilnius, najveći i glavni grad Litve ima oko 560 000 stanovnika i leži na ušću rijeke Vilnie u rijeku Neris.To je prekrasan grad koji je također (kao i Iasi u Rumunjskoj) poznat kao jedan od gradova s najvećim brojem crkava u gradskom središtu. S vrlo bogatom arhitekturom raznih stilova u gradu izmjenjuje se gotika, renesansa, barok i neoklasicizam. Zanimljive su zgrade sveučilišta i Predsjednička palača, Katedrala Sv. Stanislava i Vladislava  (koja izgledom podsjeća na grčki hram), Crkva Sv. Ane (remek-djelo kasne gotike) te tvrđava iz vremena litvanskog velikog vojvode Gedimina (na koju smose i popeli zadnjeg dana našeg boravka u Litvi). Zanimljiv kulturni projekt je umjetnička četvrt – republika „Užupis“. Umjetnici su taj dio grada proglasili posebnom umjetničkom državom u kojoj se održavaju razni kulturni događaji.

Nemenčine je šarmantni gradić udaljen dvadesetak kilometara od Vilniusa i tamo se nalazi škola domaćina naše druge mobilnosti: Nemencines Gedimino gymnasium . Dočekali su nasn tradicionalnom pjesmom dobrodošlice i prigodnim programom u kojem je bilo za svakoga ponešto – od folklora do hard rocka. Nakon obilaska škole krenule su „team building“ aktivnosti kroz koje su se učenici upoznali, riješili se početne treme i nesigurnosti, pa čak malo i zaplesali. Nakon uzbudljivog radnog dijela, ostatak dana smo proveli u šetnji gradom i istraživanju stare jezgre Vilniusa, što uključuje i isprobavanje nekih tradicionalnih litvanskih specijaliteta: Lietuviški šaltibarščiai – hladni boršč od cikle s kefirom, palačinke od krumpira s njihovim tradicionalnim umakom i litvanski tamni kruh.

S obzirom da se drugi modul našeg projekta zove: Product tales - Priče o proizvodu, a bazira se na 12. cilju održivog razvoja - Odgovorna potrošnja i proizvodnja, drugog radnog dana smo na radionicama učili o životnom ciklusu raznih proizvoda. Osim toga, naučili smo i što je to „fast fashion“, te kako možemo utjecati na njeno smanjenje. Nakon odrađenih radionica i prezentacije radova, uputili smo se u gradsku biblioteku gdje smo uz stručno vodstvo „oživjeli“ svoje stare majice.

Za kraj radnog dana imali smo obilazak Vilniusa u pratnji turističkog vodiča od kojeg smo saznali još mnogo zanimljivih stvari i tako upotpunili sliku ovog prekrasnog grada.Treći radni dan je bio ležerniji – posjetili smo grad Anyksciai gdje smo upoznali starinske običaje Litve, obišli muzej konja, pekli njihov svakodnevni tamni kruh, objedovali tradicionalna litvanska jela i na kraju se zabavili igranjem starinskih igara. Kako je Litva izrazito zelena zemlja, bogata šumom, dan je završio šetnjom krošnjama: „Tree top walking path“. Sljedeći dan smo ponovno proveli u školi domaćina. Prijepodne je za učenike bilo radno – dovršavali su svoje završne projekte: filmove, plakate, kvizove i letke. Za to vrijeme učitelji su prisustvovali svečanosti povodom odlaska maturanata iz škole. Nakon toga svi smo imali radionice na kojima smo oslikavali reciklirane platnene vrećice. To nam je bilo vrlo motivirajuće i zabavno. Osim šumom, Litva je bogata i mnogobrojnim jezerima, pa smo naporni radni dan završili druženjem na obližnjem jezeru uz pečenje kobasica i sljezovih kolačića na logorskoj vatri.

Zadnji dan nam je prebrzo stigao. Posjetili smo društveni centar Miesto Labaratorija koji je prekrasan primjer života u skladu sa ciljevima održivog razvoja. Uz tzv. hydroponic način uzgoja raznog bilja, voća i povrća, u centru se nalazi i restoran koji je uređen rabljenim namještajem i u potpunosti opremljen rabljenim predmetima od kojih su neki i prenamijenjeni u druge svrhe. Ništa novo nije kupljeno prilikom opremanja centra i ništa se iz restorana ne baca. Sav organski otpad se kompostira i koristi za uzgoj biljaka. Prilikom pranja ruku u toaletu, korištena voda služi za ispiranje wc-školjke prilikom sljedeće upotrebe. U vanjskom prostoru prevladavaju visoke vrtne gredice i dječje igralište koje je također opremljeno rabljenim i iskorištenim predmetima, ali posebno prilagođeno za mlađi i stariji uzrast djece. Ostali smo zapanjeni mnogobrojnim i raznovrsnim idejama kako upotrijebiti i prenamijeniti neke stare i odbačene predmete, a da je posjet ovom mjestu ispunio svoju svrhu potvrđuje i izjava jedne učenice koja kaže da bi voljela da njena buduća kuća izgleda baš tako. Nakon toga posjetili smo SMK – University of applied social sciences gdje su učenici prezentirali svoje završne radove i primili certifikate o sudjelovanju na Erasmus+ mobilnosti. Zadnje slobodno popodne smo proveli u zajedničkoj šetnji gradom i ugodnom druženju s novim prijateljima.

Povratak kući nam je započeo u subotu vrlo rano, obrnutim redom od dolaska. Najprije smo u 6.20 poletjeli iz Vilniusa put Varšave, pa kratko boravili na tamošnjem aerodromu te još jednim letom do Zagreba završili našu avanturu i mobilnosti za ovu školsku godinu. Sljedeće školske godine nas očekuju još dvije mobilnosti: u rujnu ove godine se ponovno ide u Rumunjsku, a u siječnju sljedeće godine u Španjolsku. Za sam kraj projekta preostaje nam da i mi budemo domaćini ostalim sudionicima. Veselimo se što ćemo u svibnju 2023. godine ugostiti naše prijatelje i partnere iz projekta, te im pokazati ljepote naših krajeva.

autorice teksta: Marina Maršić i Vesna Malatestinić

Više fotografije možete vidjeti klikom na link: http://os-zakanje.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=210 .